Sv. misa na Dušni dan na najpoznatijem sarajevskom groblju
U skladu s dugogodišnjom tradicijom na spomendan Svih vjernih mrtvih – Dušni dan u četvrtak, 2. studenoga na sarajevskom groblju „Bare“ slavljena je sv. misa.
Euharistijsko slavlje predslavio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić u zajedništvu s 15 svećenika, među kojima je bio i župnik župe Sv. Josipa - Marijin Dvor na čijem se teritoriju nalazi groblje mons. Anto Ćosić.
Prigodnu propovijed generalni vikar započeo je mislima Sv. Ambrozija koje je on izrekao u prigodi preminuća brata Satira: „Vidimo da je i smrt dobitak, a život kazna. Zbog toga i kaže Pavao: 'Meni je živjeti Krist a umrijeti dobitak. 'Krist je mogao i da ne umre, da to nije htio, ali je držao da smrt ne valja izbjeći kao da je nešto nisko. Isto tako ne bi nas bio bolje spasio nečim drugim, različitim od smrti. Prema tome njegova je smrt život za sve. Označeni smo njegovom smrti; moleći naviještamo njegovu smrt; prinoseći propovijedamo njegovu smrt; njegova je smrt pobjeda; njegova je smrt otajstvo; smrt je njegova godišnji blagdan svijeta.“ Osvrćući se na te riječi te na sama liturgijska čitanja mons. Ćosić ustvrdio je kako u njima nema ni najmanjeg traga oplakivanja umrlih. U nastavku je progovorio o vjeri u život vječni te je pri tome kazao: „Stoga je razumljivo, kako smo čuli u evanđelju, da Isus nikada nije obećao da njegovi prijatelji neće umrijeti, iako je Marta tako bila shvatila: 'Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro' [Iv 12,21]. Za Isusa najveće dobro za čovjeka nije dug ili beskrajan život, nego živjeti već ovdje uskrslim životom. Svoje učenike, Martu i Mariju, svakoga od nas Isus ovako poučava: 'Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tkogod živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada' [Iv 12,25-26]. Odnosno, poučava nas više se bojati praznog i beskorisnog života bez njega, negoli smrti koja je posljednja granica preko koje se ulazi u veliko otajstvo Božje ljubavi.“
Potpuno povjerenje u Oca nebeskog
Pojasnio je kako vjernici po uzoru na Isusa Krista trebaju imati potpuno povjerenje u Oca nebeskog pa i u susretu sa samom smrti. „Dakako, smrt nije lako prihvatiti! Međutim, u susretu s njom, kao i danas u molitvi za vjerne mrtve, utješno je i zdravo govoriti o Isusovom povjerenju u Boga i tako se, s vremenom, osobno prepustiti mirnom prihvaćanju prijelaza iz smrti u život. Taj prijelaz je obvezan i s njim se treba suočiti s ljudskim i kršćanskim realizmom, tim više jer nas vodi k punini života u Bogu“, poručio je propovjednik te je na životnom primjeru nekadašnjeg milanskog nadbiskupa kardinala Martinija, koji se borio s Parkinsonovom bolešću te se više puta, po vlastitom kazivanju, žalio Gospodinu što mora umrijeti pojasnio kako je on na kraju ipak shvatio da bez smrti nikada ne bi mogao posvjedočiti svoje potpuno pouzdanje u Boga. „U njegovoj smrti, kao i u smrti mnogih pokojnika, dar kršćanske vjere uvijek zasja u svom punom svjetlu i sjaju, i obasja smisao života, boli, patnje – u konačnici, smisao smrti koja je početak novog života u Bogu. To je ono svjetlo koje čini veliku razliku i ukazuje na novost i ljepotu kršćanske poruke, koja je vidljiva i u tome što spomen vjernih mrtvih slavimo dan nakon svetkovine Svih svetih. A što, opet, ova dva slavlja spaja u jednu cjelinu i čini ih jedinstvenim slavljem zemaljske i nebeske Crkve“, istaknuo je mons. Ćosić te je zaključio: „Naš jučerašnji i današnji dolazak na groblja u kojima počivaju tijela naše braće i sestara u vjeri, kao i svaki drugi dolazak, ne može biti tek bilo kakav posjet. Nismo, naime, došli u posjet onima koji su nekoć živjeli s nama, a sad ih se samo spominjemo, nego smo došli u posjet onima s kojima smo nastojali dati smisao našem i njihovom životu. Onom životu sastavni dio kojega jest i smrt, ali nadasve životu koji je Božji dar i koji svoju puninu dostiže u vječnosti. I zato, ovaj posjet, s jedne strane, neka bude poziv da ovozemaljski život živimo s pogledom uprtim u uskrslog Krista koji hoće da i mi budemo gdje je on – u slavi kraljevstva našeg nebeskog Oca; i s druge strane, neka bude poticaj da poslušamo savjet naših vjernih mrtvih i savjet koji su sveci davali ljudima kroz stoljeća, a koji glasi – živite svetim životom i radujte se prijelazu iz smrti u život!“
Najpoznatije sarajevsko groblje
Na kraju sv. mise, koju je pjevanjem animirao Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod vodstvom vlč. Marka Stanušića, mons. Ćosić izmolio je molitvu odrješenja za pokojne koji počivaju na groblju Bare.
Inače, groblje Bare, najpoznatije je sarajevsko groblje koje se prostire na 25,5 hektara i smješteno je u podnožju brda Hum. Otvoreno je 1965. te se na njemu ukapaju vjernici različitih vjeroispovijesti, kao i agnostici te ateisti. Na njemu se nalazi i grobnica svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, ali i različitih redovničkih zajednica koje djeluju u glavnom gradu BiH. U središnjem dijelu groblja je prostrani plato, na kojemu se svake godine na Dušni dan slavi sv. misa, iza kojega se nalaze katolička, pravoslavna, muslimanska i ateistička kapela.
D. K.
